U deset godina proizveo nam je Fadila, Prevljaka, Zahiragića, Sebiju, respiratore, propale revizije presuda, unutarbošnjački sukob…
Izborom Vlade FBiH u petak, okončan je proces zbacivanja Dinastije i SDA s vlasti. Projekat koji je stidljivo započet 2018. godine, formiranje vlade šestorke u Kantonu Sarajevo, tako je u pet godina došao do svog konačnog cilja – zbacivanja SDA sa svih bitnih nivoa vlasti.
Bakir Izetbegović će tako ući u historiju kao jedini lider pod čijim je vodstvom SDA pala s vlasti. A pad je brutalan. S izuzetkom jednog kratkog perioda (2000. – 2002.), ova stranka od prvih izbora 1990. kontinuirano je vladala u Bosni i Hercegovini, u zbiru ukupno 30 godina.
Ipak, Izetbegović je pod svojim vodstvom u kratkom periodu uspio izgubiti sve. Na izborima 2018. izgubio je Kanton Sarajevo, 2020. općine u ovom gradu i sve urbane sredine u FBiH, dok je nakon općih izbora 2022. izgubio SVE.
Bošnjaci u modernoj historiji možda i nisu imali sreće s liderima. Alija Izetbegović imao je brojne kadrovske i političke promašaje, no političku mudrost i činjenicu da je sačuvao BiH, kakvu-takvu, ostaju. Haris Silajdžić bio je ters i naštetio je zemlji rušenjem Aprilskog paketa, ali je bio i karizmatičan lider koji je uradio ogroman posao u skretanju pažnje svjetske javnosti na stradanje Bošnjake u ratu i njihovu herojsku borbu za opstanak i državu. Sulejmanu Tihiću upravo je te karizme, a često i političke odlučnosti nedostojalo u izobilju, no pod njegovim vodstvom desio se najveći broj prenosa nadležnosti na nivo BiH u historiji. Zlatka Lagumdžiju mnogi s pravom označavaju kao grobara ljevice u BiH, no niko mu ne može sporiti izvanredno obrazovanje i međunarodni utjecaj.
Bakir Izetbegović, s druge strane, nakon deset godina svoje vladavine, proizveo je štetu gotovo na svakom polju – od kadrovske do međunarodne politike. No nije poznato da je u tih deset godina moguće izdvojiti ijedan veći pozitivan rezultat njegovog vodstva.
Završno poglavlje
U oktobru 2022. Bakir Izetbegović u utrci za Predsjedništvo pometen je od zajedničkog kandidata opozicije Denisa Bećirovića. Šest probosanskih stranaka potom je sa SNSD-om i HDZ-om formiralo novu vlast na državnom nivou. Na taj način Bakir je izgubio kontrolu nad OSA-om kojom je upravljao njegov kompromitirani i sramotni kućni kadar Osman Mehmedagić Osmica koji je tokom mandata uspio falsificirati nekoliko diploma i završiti na optuženičkoj klupi. Upravo je Osmica korišten kao glavna poluga vlasti preko koje je Izetbegović „odrađivao“ poslove i slamao političke protivnike.
Posljednji slamka za koju se Izetbegović držao bila je Vlada Federacije BiH, nivo vlasti s najviše ovlasti koji pod kontrolom drži najveću količinu resursa i budžet koji iznosi blizu 7 milijardi KM.
No, imao je jedan problem – s njim u koaliciju nije htio niko, a parlamentarna većina je već bila uspostavljena. Bakir i SDA su, međutim, uložili nadljudska sredstva da se silom održe na vlasti.
Najprije je uslijedila operacija „delegati“ kojom je SDA nakon „lobiranja“, tri delegata u bošnjačkom klubu Domu naroda uspjela prevesti od osmorke na svoju stranu, a naklonjena im je bila i kuglica iz Livanjskog kantona, koja im je (uz DF) omogućila magičnu brojku od 13 delegata u bošnjačkom klubu od ukupno 23. Taj inženjering iskoristioje da u rukovodstvo FBiH ugura Refika Lendu koji je sedmicama blokirao Federaciju BiH, produžavajući tehnički mandat crnolistašu i osuđeniku Fadilu Novaliću te odbijajući novoj parlamentarnoj većini omogućiti da formira vlast.
Osim što su ultimativno poručivali da se bez SDA ne može, iz ove stranke ulagali su nadljudske napore, ne libeći se nuditi i milionske iznose opozicionim zastupnicima da pređu u njihov tabor i tako spriječe novu većinu da bude većina.
Čak su im na ruku na kraju otišli i njihovi derivati iz NES-a i Stranke za BIH koji su u posljednjem momentu pokušali spasiti dinastiju, objavivši, taman kada je visoki predstavnik trebao odblokirati FBiH, da neće pristati na nametanje odluke o formiranju nove vlasti, kao ni da budu u Vladi u kojoj je Vojin Mijatović.
Ipak, uz sve uložene napore, većina je na kraju, uz podršku manjih hrvatskih stranaka, skupljena. I samoj međunarodnoj zajednici, na čelu sa OHR-om, na kraju je prekipjelo. Kristijan Šmit donio je odluke kojim je omogućio novoj demokratskoj većini da formira Vladu FBiH, ali je također odlučio da stane na kraj i preletačima uvodeći krivično djelo kupovine zastupnika. Također, kako bi poboljšao demokratski proces, uveo je i mogućnost vanrednih izbora.
Podsjetimo da je visoki predstavnik i prošle izmjene Izbornog zakona donio nakon što domaći političari nikako nisu uspjevali da postignu dogovo. Najveći saboter dogovora bio je upravo Bakir Izetbegović koji je pregovore u Neume vidio kao dobru priliku za predizbornu kampanju, da svaki dogovor sruši i to predstavi kao svoju veliku pobjedu kojom se odupro pritisku međunarodne zajednice, susjedne Hrvatske, ali i „domaćih izdajnika“ koji su navodnoi sve htjeli da predaju Čoviću
Izetbegović dolazi na čelo SDA: Horor priča
Nije mu pomoglo. Izetbegović je u svega nekoliko mjeseci doživio niz žestokih poraza. Ostao je bez svega. Ali on poraz ne priznaje. Vidi ga kao veliku međunarodnu zavjeru. Svaki razuman pojedinac u kojem je ostalo barem i gram časti, u takvoj situaciji bi se povukao sa scene, shvatajući da nema kud.
No, ne i Izetbegović. On očito živi u nekom svom paralelnom svijetu. U intervjuu na svojoj stranačkoj televiziji koji je dao isti dan kad je potvrđena nova Vlada FBiH, čovjek je, kao da govori o vremenskoj prognozi, prijetio ratom, kazavši da proces izbacivanja SDA iz vlasti može odvesti „do ponavljanja teških sukoba“, a po pitanju SDA, nakon svih poraza, rekao je da ne treba ništa mijenjati jer je to „tim koji pobjeđuje“.
Dakle, tim koji nema s kim koaliriati i koji je izgubio vlast na svim bitnim nivoima je tim koji pobjeđuje?
Pod njegovim vodstvom Bošnjaci imaju izgubljenu deceniju čije će fatalne posljedice morati još dugo sanirati.
Kada je 2014. Bakir Izetbegović preuzeo SDA nakon smrti Sulejmana Tihića, mnogi su izražavali bojazan da bi strankom ponovo mogli početi ordinirati radikalni elementi koji su bili u vrhu u njenim samim počecima. Upravo će se to na kraju i desiti.
Nakon vladavine Alije Izetbegovića ovom strankom, pod vodstvom Sulejmana Tihića kojem je Izetbegović lično dao podršku za promjenu kursa, SDA je doživjela radikalnu transformaciju. Radikalni krugovi su eliminirani iz stranke, SDA je okrenula proamerički i proevropski kurs, svoja vrata otvorila je i za nebošnjake, počela je sarađivati s građanskim strankama, a taj zaokret simbolično je bio najavljen na Kongresu 2003. kada je Tihić kazao da se „u SDA sada može i s pivom u ruci“.
No, ova transformacija više je bila iznuđena, nego rezultat iskrenog opredjeljenja članstva ove stranke. Nakon 11. septembra 2001. i globalne borbe protiv terorizma, u državi koja je de facto protektorat Zapada, islamističke tendencije i politike više nisu mogle biti tolerirane. I uistinu, u godinama koje su uslijedile evropske vrijednosti i savezništvo sa zapadnim silama niti jedan ključni politički faktor među Bošnjacima nije dovodio u pitanje.
Stvar se postepeno počela mijenjati kako je s jedne strane intervencionizam SAD nakon neuspjeha u ratovima u Iraku i Afganistanu počeo slabiti, a utjecaj Turske i Rusije se širiti u regionu.
Bakir Izetbegović pak, u svom prvom mandatu u Predsjedništvu (2010. – 2014.) još nije davao naznake da bi radikalne politike i veze ponovo mogle dominirati u SDA. U kampanju pred izbore ušao je uz prilično pomirljivu retoriku, kritikujući tadašnjeg člana Predsjedništva Harisa Silajdžića da bespotrebno diže tenzije u zemlji i proizvodi političke sukobe. Nakon formiranja vlasti 2015. SDA je zagovarala smirivanje tenzija s Hrvatima i traženje zajedničkog rješenja za njihove zahtjeve glede izbornog zakona.
Tada je Izetbegović čak bio i na pozicijama regionalne saradnje i pomiranja sa Srbijom, što je simbolično pokazivao i kroz partije šaha sa Vučićem i mnogezajedničke susrete.
No, pet godina kasnije Izetbegović je izgubio sve poluge vlasti, stranka mu se osula, prethodno se rasula, njegovi medijski kerberi crtaju neistomišljenicima mete na čelo i pozivaju na linč, pristalice stranke mu fizički napadaju protivnike pred Parlamentom FBiH, susjedi se portretiraju kao permanentni neprijatelji, a sve to prati i antizapadna retorika i označavanje SAD i EU kao neprijatelja Bošnjaka.
Šta se to desilo u međuvremenu što je izazvalo takav sunovrat?
Tajib i Sebija
Upućeni će tvrditi da su za politički pad Bakira na najzaslužnije dvije osobe – Sebija Izetbegović i Redžep Tajip Erdoan?
Prva ga je upropastila svojom sujetom i nezajažljivom željom da vlada, drugi svojom ideologijom i geopolitikom.
Iako je nepotizam uvijek bio jedna od najprepoznatljivijij karakteristika politike SDA, korištenje političkih veza i utjecaja da bi se vlastita supruga postavila na čelo KCUS-a, bio je pak novi korak u zloupotrebi vlasti za porodično porobljavanje društva kojeg bi se i u bliskoistočnim režimima postidjeli.
Uslijedilo je vladanje zdravstvom u Kantonu Sarajevo „željeznom rukom“, kroz otpuštanje desetina „neposlušnih ljekara“, prijetnji da će im grkljane čupati, monstruoznih poruka da se bolesno dijete „neće liječiti u ovoj bolnici“, blokiranja glavne ulice u Sarajevu Mercedesom kako bi se šopingovalo i da ne nabrajamo sva manja ili veća nedjela. No, nije se Sebija zadovoljavala samo upravljanjem zdravstvom u Kantonu Sarajevu, nego je odlučila iskoristiti supruga i da žari i pali politikom u BiH, kadrovira po stranci i institucijama te postrojava članstvo.
Nije dugo trebalo da sa takvim stavom (pr)otjera sijaset kadrova iz SDA, od Konakovića preko Čampare do Zvizdića.
Postavljanje vlastite supruge za neformalnog bosa zdravstva i stranke bio je tek početak katastrofalnih kadrovskih rješenja.
Polupismeni Osman Mehmedagić Osmica koji teško sklapa slova u riječi postavljen je za direktora OSA-e, koja se od državne obavještajne agencije transformisala u porodičnu mahalsku službu za obračun s neprijateljima Izetbegovića. Upravo ovaj kadar priredit će mu niz skandala, falsfikovanih diploma i sudskih procesa.
Iz stranke su protjerani svi rijetki preostali intelektualci, a u vrh stranke ugurani su razni Zildžići, Zahiragići, Prevljaci, Sarajlići, ljudi čiji je intelektualni i ljudski kapacitet blizak šefovom.
Proseljačenje stranke pratio je pad njene popularnosti u urbanim sredinama, pa će već do izbora 2020. SDA izgubtii sve urbane centra, sa Živinicama kao najvećim gradom kojim upravljaju.
No, protjerivanje nepodobnih kadrova iz SDA neće proći bez cijene. Upravo će bivši kadrovi ove stranke koji su formirali NiP, presuditi da SDA najprije izgubi vlast u Kantonu Sarajevo nakon izbora 2018., a onda na kraju i u cijeloj BiH.
Bez cijene neće proći ni kriminal, javašluk i korupcija, a jedan od njih, afera „respiratori“, konačno će ugledati i sudski epilog u kojem mu se premijer Fadil Novalić našao na optuženičkoj klupi.
Da su državne firme resurs koji SDA tretira kao stranačko vlasništvo odavno je praksa, no niko to bezobzirnije neće demonstrirati od Izetbegovića koji će kadrove iz samog rukovodstva SDA početi postavljati na čelo državnih kompanija i njihove resurse poluotvoreno koristiti za finansijsko guranje sa strankom povezanih firmi i projekata.
Radikali i KOS-ovci koje su za Tihićevog vakta bili maknuti u stranu, pod Izetbegovićem će opet biti vraćeni u vrh stranke, baš kako su mnogi analitičari upozoravali, te svu vremenom počeli postojati sve agresivniji i glasniji.
Erdoanov podanik
I dok je SDA sa Izetbegovićem kao lider stranke proizvodila razdor, osipanje, katastrofalnu kadrovsku politiku, korupciju i sukobe, dotle je po Bošnjake vjerovatno bio još i opasniji bio njegov ideološki put Erdoanovog podanika.
Potpuno se podređujući predsjedniku Turske i njegovoj ideologiji, što je praćeno i zatvaranjem vrata u većini zapadnih država, pod Izetbegovićevom palicom počeo je izvoz AKP ideologije i infrastrukture u BiH
Ovaj potčinjavanje simbolično je obilježeno kada je 2018. na sastanku s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, upućeni tvrde, najveći dio vremena potrošio na branjenju Erdoanovih nedemokratskih politika, u to vrijeme već uveliko prezrenih u Evropi. Izetbegović će kao član Predsjedništva države BiH tada Erdoanu upriličiti i predizborni skup u Zetri na kojem će ga nazvati svojim liderom i kazati da ga je „sami Allah poslao“.
Istovremeno strukture povezane s Erdoanom su pod vladavinom Izetbegovića po BiH počele otvarati medije bliske SDA za širenje propagande, svoje univerzitete i organizacije.
Upravo ti mediji počet će primjenjivati do tada rijetko praksu u bošnjačkoj javnosti – da se političke protivnike SDA i na najmanje kritike redovno zasipa najgorim uvredama, klevatama, optužbama i montažama.
Pored političkih neistomišljenika, započet će i napadi i crtanje meta na nerežimske novine, što će posebno upaliti alarm kod zapadnih ambasada.
Stotine botovskih brigada bit će angažovana da vrši bjesomučne verbalne napade, prijeti i vrijeđa svakoga ko se usudi zucnuti nešto negativno o Izetbegoviću.
Uporedo, kako je Erdoan sve više pogoršavao odnose sa Zapadom i sve više imao antiliberalnu retoriku te politike, isti recept počet će kopirati i Izetbegovićeve pristalice. Bošnjake je valjalo uvjeriti da je jedini prijatelj i zaštitnik Turska, a zapadne države „križariski“ (termin koji upravo koristi Erdoan i njegova propaganda) neprijatelj koji želi da porobi i obespravi Bošnjake.
Pred izbore 2022. Erdoan će doći i lično da podrži Bakira Izetbegović i održi huškački govor u kojem će naglasiti da je smisao postojanja Zapada u tome da podijeli muslimane.
Izetbegović će, kombinacijom suprugine sociopatije i biranja loših saveznika na kraju doći u situaciju da će ostati potpuno sam, u sukobu sa svima, osim možda Željkom Komšićem i Erdoanom – u sukobu sa svim političkim strankama, u sukobu sa zapadnim državama, u sukobu sa dojučerašnjim najbližim saradnicima i prije svega u sukobu sa samim sobom, bez jasnog puta, ideologije i principa, u očajničkom pokušaju da iskoriste sve raspoložive resurse da se nekako silom održi na vlasti.
No, protivnika je imao previše i bili su prejaki. Nije imao kud.
Njegov pokušaj da antizapadnjačkom retorikom nametanja visokog predstavnika prikaže kao pakleni križarski plan, napad na Bošnjake u cjelini i uvođenje aparthejda prema njima, a svoje političke protivnike kao plaćenike Zagreba i izdajnike bošnjačkog naroda, nije uspio.
200-300 najfanatičnijih pristalica bez Parlamentom FBiH sva je podrška koju je Bakir uspio skupiti. Dinastiju nema ko brani. Za Bakira neće niko da gine. Malo mu je ruku ostalo, malena mu je i snaga.
U deset godina proizveo nam je Fadila, Prevljaka, Zahiragića, Sebiju, respiratore, propale revizije presuda, unutarbošnjački sukob, međunarodnu izolaciju, sukob s prijateljima, huškačke medije i neuspješni pokušaj sukoba sa Zapadom.
Odlazi u političku prošlost. Na čelu SDA se možda i dalje zadrži. No, s njim na čelu, to može biti jedino put u dodatno propadanje njegove stranke.
