Uprkos primjetnom napretku, uz podršku Benneta, pri čemu su neki afganistanski branitelji ljudskih prava koji su arbitrarno zadržani oslobođeni, izjava je potsjetila Savjet da mnogi hitni slučajevi i dalje postoje, poput slučaja Rasula Parsija Abdija. Izjava je pozvala države da zaštite branitelje ljudskih prava od povreda prava talibana, tražeći od svih država da i dalje podržavaju, kako politički tako i finansijski, afganistanski pokret za ljudska prava i njihovu dugoročnu bezbednost.
Izjava je jasno izrazila zabrinutost zbog eventualne reintegracije Avganistana u međunarodnu zajednicu, navodeći: ‘Mjerenje ljudskih prava ne smije dovesti do legitimizacije talibana dok se ne postignu mjerljiva poboljšanja u njihovom poštovanju međunarodnih normi i standarda ljudskih prava, kao i značajan proces odgovornosti’.
Izjava se završila pozivom na uspostavljanje mehanizma koji je mandatiran od strane Savjeta za ljudska prava kako bi se dublje angažovao u istraživanjima i prikupljanju dokaza radi doprinosa odgovornosti talibana. ‘Ne može biti inkluzivnog i stabilnog Avganistana bez pravde i odgovornosti’.
Jalali je dao izjavu uoči nedelje aktivnosti sa ženskim braniteljima ljudskih prava iz Avganistana, uključujući radionicu za ženske branitelje iz Avganistana o mehanizmima UN-a, kao i konsultacije sa Specijalnim izvestiocem za Avganistan kako bi doprinjeo njegovom predstojećem izveštaju o ‘fenomenu institucionalizovanog sistema diskriminacije, segregacije, nepoštovanja ljudskog dostojanstva i isključivanja žena i djevojčica’.
Izjava se takođe oslanjala na zajednički prijedlog koji su podnjeli WILPF i ISHR na Univerzalni periodični pregled Avganistana, kojim je hitno skrenuta pažnja na kontinuirano progonstvo žena u Avganistanu od strane talibana, i institucionalizovani okvir rodne aparthejda. Saznajte više o Kampanji protiv Rodnog Aparthejda ovdje.
Te iste nedjelje svijet je slavio Međunarodni dan žena, tokom kojeg je afganistanska braniteljka ljudskih prava Sonia Ahmadi rekla: ‘Afganistanske žene personifikuju hrabrost, otpornost i nepokolebljivu odlučnost usred neviđene diskriminacije i nedaća. Iako se suočavaju sa sistemskim preprekama, nastavljaju da sanjaju, nadaju se i uzdižu svoje zajednice. Njihovi glasovi nisu samo ključni već i neophodni da budu uključeni u svaku sferu’.
