Bechev: Smanjenje dotoka novca Dodiku je dobra politika EU, ali to nije dovoljno

22/07/2023
minuta čitanja

Razdor između Europske unije i SAD-a će imati veoma negativne posljedice na Balkanu, smatra kaže Dimitar Bechev, predavač na Školi za globalne i regionalne studije Univerziteta u Oxfordu.

„Rusija nema imperijalne ambicije na Zapadnom Balkanu. Ne može zamijeniti Zapad kao ekonomsko sidro ili pružatelja sigurnosti. Njena politika je da bude kvaritelj, da instrumentalizuje lokalne probleme,  nacionalističke animozitete, ogorčenost prema Zapadu, neriješene sporove poput onog oko Kosova, da opstruiše Evropsku uniju i Sjevernoatlantski savez (NATO)“, smatra dr. Dimitar Bechev, predavač na Školi za globalne i regionalne studije Univerziteta u Oxfordu.

Bechev je i gostujući naučnik na Carnegie Europe, gdje se fokusira na Centralnu, Istočnu i Jugoistočnu Evropu, a također je i autor knjiga: Turkey under ErdoganHistorical Dictionary of North Macedonia i Rival Power: Russia in Southeast Europe, kao i jedan od urednika časopisa Russia Rising: Putin’s Foreign Policy in the Middle East and North Africa.

Prema njegovim riječima, ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu nije zanemariv, jer ima brojne lokalne saveznike i suputnike.

„Ima ih, na primjer, u ‘srpskoj sferi’. Proruski narativ je duboko ukorijenjen u beogradskim medijima koji su u skladu sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Osim toga, Rusija je osnovala svoje medije (Sputnjik i RT). Da ne zaboravimo energetske odnose, posebno prirodni gas. Ali Srbija također istražuje diversifikacije, tako da ruski uticaj nije bez kvalifikacija“.

  • Kako komentirate rat u Ukrajini i koliko je stvarna moć Rusije?

– Ukrajina se bori da povrati što više teritorije. To bi moglo predstavljati osnovu za buduće razgovore jer je interes Kijeva da pregovara sa pozicije snage. Rusija nije uspjela pobijediti Ukrajinu i uspostaviti marionetski režim 2022. godine. Isto tako, bila je neuspješna u korištenju svog ‘energetskog oružja’ da zavrne ruke Evropi i primora zapadne vlade da traže dogovor, nudeći ustupke. Zapad se ujedinio i uzvratio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, uključujući isporuku oružja Ukrajini. Ukrajinci su prošle jeseni ostvarili neke teritorijalne prednosti (u Harkovu i Hersonu) i sada pokušavaju da protjeraju Rusiju iz područja na jugu i jugoistoku. Ipak, Rusija ima dovoljno moći da napravi pakao od života za Ukrajince. Bombardovanje ukrajinskih gradova nastavlja se svakodnevno. Vladimir Putin se povukao iz sporazuma o žitu iz 2022. godine kako bi izvršio pritisak na Zapad i Ukrajinu za dalje ustupke. On ne pokazuje znakove povlačenja, uprkos pobuni koju je Wagner grupa organizovala prošlog mjeseca. Drugim riječima, rat može trajati godinama. Ukrajina će zavisiti od podrške Zapada. Veliko je pitanje šta će se desiti nakon izbora u Sjedinjenim Američkim Državama sljedeće godine.

  • Koji su to rezultati nedavno održanog samita Sjevernoatlantskog saveza (NATO)?

– Ukrajina ima izglede da se pridruži Alijansi nakon rata. Kratkoročno, izgradit će jače odbrambene i sigurnosne veze, na primjer, sa isporukom oružja, razmjenom obavještajnih podataka, vojnom obukom  sa Alijansom. Novo Vijeće Ukrajina-NATO će imati ključnu ulogu. Također, dugoročne bilateralne sigurnosne sporazume Kijev će potpisati sa članicama G7, kao i sa Evropskom unijom koja sada podržava višemilijardsku šemu za proizvodnju municije. Osim toga, Švedska će također biti članica, sada kada je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan signalizirao da bi turski veto mogao biti poništen. Naravno, Ankara će tražiti ustupke u posljednjem trenutku prije nego što se parlament ponovo sastane u oktobru. Ali Švedska će dovršiti dominaciju NATO-a u regionu Baltičkog mora, sada kada je Finska zvanično dio NATO-a. Velika strateška slika je jasna i sadrži određenu ironiju. Vladimir Putin kaže da je započeo rat da bi držao NATO podalje. Efekt je suprotan, Alijansa je sve bliže ruskim granicama.

  • Kako gledate na trougao Rusija – Srbija – Evropska unija?

– Srbija balansira između to dvoje, a Aleksandar Vučić pokušava da izvuče maksimalnu korist. Za sada, njegova politika funkcionira. Srbija nije zaobiđena i nije podložna sankcijama. Aleksandar Vučić je ključan za pronalaženje rješenja o Kosovu. On bi mogao biti partner Zapadu u obuzdavanju Milorada Dodika, predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, iako su se njih dvojica sada zbližili. Sa negativne strane, članstvo u Evropsku uniju za Srbiju postaje sve neuhvatljivije uključujući ekonomske dobitke koje nudi, poput milijardi sredstava. Aleksandar Vučić je zadovoljan statusom quo, ali bi mnogi Srbi ušli u Evropsku uniju pojedinačno, preseljenjem.

  • Koliko su Beograd i Priština daleko od normalizacije odnosa?

– Prilično daleko. Ponavljajuće eskalacije na sjeveru Kosova guraju Evropsku uniju u režim upravljanja krizom. Umjesto da se fokusiraju na nagodbu, zapadni izaslanici su zauzeti spuštanjem tenzija. Aleksandar Vučić neće mnogo dati, a da zajednica srpskih općina ne napreduje. Ni premijer Kosova Albin Kurti nije u kompromisnom režimu, bilo zato što je ideološki, bilo zato što ne vjeruje i Srbiji i Evropskoj uniji koja ima pet članica koje nisu priznale nezavisnost Kosova. Evropska unija ne može privući nijednu zemlju članstvom jer perspektiva postaje neuhvatljiva. Srbija neće brzo postati članica, a kamoli Kosovo.

  • Kakva je uloga Sjedinjenih Američkih Država na Zapadnom Balkanu?

– Prilično značajna. Evropska unija ima problem kredibiliteta koji datira još od 1990-ih. Sjedinjene Američke Države još uvijek imaju veliku političku i diplomatsku težinu. Riječ je o ulozi koju izaslanik Sjedinjenih Američkih Dražva za Zapadni Balkan Gabriel Escobar igra u pregovorima Srbije i Kosova zajedno sa izaslanikom Evropske unije Miroslavom Lajčakom. Ili zaista važnost Christophera Hilla, ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u Srbiji. Međutim, bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump nam je pokazao da može da postane izolacionista i čak da igra remetilačku ulogu kao što je to bilo kada je Richard Grenell bio posrednik između Beograda i Prištine. Razdor između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država će imati veoma negativne posljedice u regionu. To će oslabiti transformativni uticaj Zapada i oslabiti proreformske snage na nacionalnom nivou.

  • Kako ocjenjujete poteze Milorada Dodika, predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska?

– Milorad Dodik želi zauvijek ostati na vlasti. On će iskoristiti prijetnju secesijom kako bi izvukao ustupke sa Zapada, mobilizirao podršku u entitetu Republika Srpska i drugdje u regionu te proširio svoj uticaj. Posljednji manevri oko Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ilustruju opasnost koju on predstavlja. Čak i bez izlaska entiteta Republika Srpska iz Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik je uništio centralne državne institucije i blokirao bosanskohercegovačku vanjsku politiku na primjer o NATO-u, ili o regionalnoj saradnji na primjer blokadu inicijative regionalnog zajedničkog tržišta u pogledu slobodnog kretanja građana Kosova. Smanjenje transfera novca njemu je dobra politika Evropske unije. Potreban je veći pritisak. Međutim, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) je u koaliciji koja vlada Bosnom i Hercegovinom tako da ima dosta utjecaja.

  • Ima li Evropska unija moć da se suprotstavi nedemokratskim snagama i autoritativnim liderima u regionu?

– Ima, ali do neke tačke. Na primjer, ekonomske sankcije bi mogle pomoći. Ali Evropska unija ne može napraviti razliku ako ne postoji pritisak za promjenu unutar zemalja i njihovih društava. Evropa je pragmatična i mora da radi sa vladama, kao i sa društvima kako bi obavila stvari, uključujući sprovođenje ekonomske reforme ili transformaciju energetskih sistema i unapređenje klimatske agende na Balkanu. Nažalost, njeno partnerstvo sa vladama rizikuje da otuđi proevropsku javnost koja se protivi nosiocima vlasti koji su okaljani korupcijom.

  • Kakva su Vaša očekivanja kada je riječ o Zapadnom Balkanu?

– Ne očekujem veliki nasilni sukob u regionu, povratak u devedesete. Strahovi koji su dostigli vrhunac ruskom invazijom na Ukrajinu početkom 2022. godine nisu se ostvarili. Ipak, ni status quo nije optimalan. Optimizam bi bio preran i nepromišljen. Autoritarnost, nacionalizam i zarobljavanje države su ukorijenjeni i teško ih je osporiti. Vanjska sidra kao što je Evropska unija ne mogu pružiti srebrni metak.

Idina vrh