Meho ef. Šljivo: Ramazan je dragulj među mjesecima, spona sa vječnošću

02/04/2022
minuta čitanja

Mjesec ramazan za muslimane predstavlja izvanrednu priliku za moralni preporod, za preispitivanje iskrenosti u vjerovanju i prilika da se dokazujemo u činjenju dobrih djela.

– Ramazan je dragulj među mjesecima. To je mjesec posta, mjesec objave Kur’ana, mjesec dobrovoljnih ibadeta i odabranih sati, vrijeme najboljih dana i noći. Iako ramazanski post iziskuje brojna tjelesna odricanja i nalaže strogu samokontrolu, ramazanu se muslimani istinski raduju – kazao je voditelj Odjela za hatabet Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Meho ef.Šljivo u intervjuu za Fenu.

Podsjeća da islamski učenjak Ibn Kajjim el Dževzi posebnost ramazana u odnosu na druge mjesece stavlja u istu ravan kao izvrsnost Božijeg poslanika Jusufa, a. s. u odnosu na svoju braću “kao što je Jusuf, a.s. bio posebno drag svome ocu, tako je i mjesec ramazan najdraži Onome koji poznaje sve tajne“.

– Da bi bar površno i načelno shvatili narav sveobuhvatne i sveprožimajuće milosti koja se proživljava u ramazanskom vremenu, ovdje je neophodno povući jasnu razliku između sekularnog vremena kako ga mi živimo danas i hijerahijski uređenog vremena kakvim ga stvara i odžava Stvoritelj svjetova – kaže ef. Šljivo.

U sekularnom dobu, pojašnjava, vrijeme je homogeno i prazno, indiferentno prema svome sadržaju. Mi živimo i preživljavamo u tom horizontalnom vremenu. U takvom jednodimenzionalnom vremenu nema ničeg s onu stranu mjerljivog vremena, nema “viših“ vremena. Jednom riječju mi danas živimo u jednoznačnom, sekularnom vremenu koje mjerimo i organiziramo.

U islamskom svjetopogledu, navodi on, vrijeme je hijerarhijski uređeno. Postoji sveto, hijerepovijesno vrijeme, i shodno tome neki trenuci, dani i mjeseci, su bolji od drugih. Neka vremena su posebno od Boga privilegovana i blagoslovljena. U tim vremenima čovjek može dublje i smislenije spoznati fenomene pojavnog svijeta koji ga okružuje, ali i samoga sebe.

Otuda razumijemo praksu Poslanikovog, a. s. osamljivanja u ramazanu u pećini Hira. Slijedeći sunnet poslanika Muhammeda, a. s., muslimani se posljednjih deset dana ramazana također povlače u ibadetsku samoću, u itikaf, i to s namjerom da to dragocjeno vrijeme provedu prevenstveno u spominjanju i veličanju Boga, u traženju oprosta, u donošenju blagoslova na Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s. u učenju dova i drugim ibadetima – naglašava Šljivo.

Na pitanje u kakvom nas stanju zatiče ovogodišnji ramazan i šta možemo učiniti da budemo sudionici njegovog neizmjernog dobra, ef. Šljivo kaže da najbolje čime možemo ukazati čast i poštovanje spram mubarek ramazana jeste da se odazovemo Božijoj naredbi da postimo.

– U izvjesnom smislu post je totalni ibadet. To je ibadet koji egzistencijalno ispunjava i zaokružuje čovjeka. Ako postimo islamskim postom, onda postimo cijelim bićem. Suzdržavamo se od hrane, pića, intimnih prohtjeva i podjednako obuzdavamo sopstvena osjetila da ne sudjeluju u grijehu. Post je drevni ibadet koji je kao odgojno sredstvo, lijek, svojevrsna duhovna terapija, nasušno potreban čovjeku – ističe on.

Suzdržavanje od hrane i pića, dodaje, pozitivno, okrepljujuće djeluje na naše tijelo, a samodiscipliniranje karaktera, samokontrola ponašanja, efektnije djeluje na čovjeka od bilo kakve teorije o vaspitanju. Uostalom, čovjek je jedino biće u kosmosu koje je sposobno za samoispravljanje.

Po njegovim riječima, u životu na kraju uvijek bolje prođu oni koji na vrijeme ispravljaju sebe, nego oni koje moraju “ispravljati” ili sankcionirati drugi pojedinci ili ustanove. Sit čovjek, čovjek bez osjećaja za samoograničenje, u to smo se, kaže on, nebrojeno puta uvjerili, postaje uobražen, samodostatan i umišljen do te mjere da počinje ugrožavati i druge i sebe.

– Ovogodišnji ramazan dočekujemo u još svježim i nezacijeljenim ranama nastalim u iskušenjima pandemije koronavirusa. Mnoge porodice su ožalošćene gubitkom svojih najvoljenijih – podsjeća on.

Moguće je, kaže Šljivo, da nas je izolacija dodatno socijalno otuđila, učinila usamljenijim i potištenim, da smo previše tužnih vijesti, mračnih i apokaliptičnih prognoza slušali. Preživjeli smo, a i dalje, zbog globalnih potresa, preživljavamo invazije novih strahova i prijetnji. Nad čovječanstvom su tamni oblaci ekološke i klimatske katastrofe i samouništenja. Ugrožen je opstanak ljudskog roda.

Zlo neće pobijediti, ističe on, jer Allah ne voli nasilnike, ali zlu se treba suprotstavljati, čak kad je borba protiv zla beznadna. Neko je s pravom primijetio, kaže ef. Šljivo, da je od vanjskog totalitarizma jedino opasnije čovjekovo unutrašnje moralno propadanje, a “čovjek se najstrašnije ruši, kada se iznutra ruši“.

– Imajući sve to u vidu, osobno ramazan doživljavam kao Bogom danu priliku da se vratimo sebi i vrijednostima na kojima je sazdan ovaj svijet. To su prije svega vjerovanje u Boga, iskrena predanost Njemu i Njegovoj odredbi, a zatim da se okrenemo poštenju, odgovornosti i dobročinstvu u najširem smislu te riječi. U takvoj viziji života nema prostora za sebične kalkulacije i očekivanja da za svako dobro koje učinimo budemo pohvaljeni i nagrađeni. Najbolja je pohvala – Božije zadovoljstvo nama i Njegova nagrada za dobročinitelje. Gdje god možemo ljudima olakšati, to i učinimo. Ne raspirujmo mržnju i ne širimo paniku, jer i onako je posvuda prostor kontaminiran defetizmom, svađalačkom retorikom i nepovjerenjem – poručio je voditelj Odjela za hatabet Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Meho ef.Šljivo u intervjuu za Fenu.

Idina vrh