Vrelo političko ljeto dva mjeseca prije izbora u Bosni i Hercegovini začinila je najava da Ured visokog predstavnika (OHR) radi na nametanju izmjena izbornog zakona.
Ključno političko pitanje koje se godinama povlači poput paučine po političkim stolovima napokon je doseglo vrhunac. Domaće stranke nakon više godina pokušaja nametanja te teme, koja je usput rečeno rijetke zanimala, a javnost nije imala nikakvu predstavu šta to pitanje nosi i nakon godinu dana intenzivnih sastančenja, samostalno su proglasile propast pregovora.
VAR u sudijskoj nadoknadi
I kada su se svi pomirili da izbori idu po starim pravilima, a to je najavljivao čak i Christian Schmidt u jeku tzv. Neumskih pregovora, gle čuda. Dva mjeseca prije izbora pripremljeno je političko iznenađenje. Nogometnim rječnikom rečeno u sudijskoj nadoknadi.
Zašto je to tako, kako smo došli u tu situaciju, upitat će se predsjednik SDP-a Nermin Nikšić. Koliko god takvo pitanje bilo šokantno, otrježnjenje dolazi činjenicom da je Hrvatska godinama na vrhu liste vanjkopolitičkih prioriteta stavila izborni zakon u BiH. Intenzivno se to radi posljednje četiri godine i nema instance gdje se to pitanje nije naglasilo. To je u konačnici moralo doći i do novog kolačića na bh. političkoj sceni, novog visokog predstavnika Christiana Schmidta. Lobiranja čuda rade.
Čemu šutnja OHR-a?
I ni tu ništa ne bi bilo toliko sporno da Schmidt i OHR ideju o nametanju izbornog zakona nije pustio u javnost, da li da ispita javno mnijenje ili nešto drugo, a u međuvremenu šuti na uzavrelu političku atmosferu i nervozu u iščekivanju sljedećeg poteza.
Informacije do kojih smo došli u raznim diplomatskim krugovima kažu da Schmidt, podržan iz američke i britanske ambasade, želi deblokirati Federaciju. I na osnovu drafta plana koji je procurio u javnost deblokada će se desiti. Ali uz koju cijenu?
Schmidt je šutnjom duže od 10 dana doprinio da se stvori velika nervoza jer javnosti nije dao šansu da se shvate čak ni pozitivne strane koje eventualno nametanje izbornog zakona nose.
Međutim, ako su na jednoj strani ustali doslovno svi od SDA, zatim DF-a preko SDP-a i Naše stranke te Naroda i pravde i SBB-a i drugih stranaka i svi imaju zamjerke na prijedlog koji se sprema, onda se takvi nešto ne može ignorisati. Šta prijedlog Schmidta mora sadržavati pa da na jednoj strani okupi sve stranke sa sjedištem u Sarajevu, kada među njima ima onih koje međusobno ne mogu nikako funkcionirati.
Lider HDZ-a Dragan Čović bi rekao da su to sve bošnjačke stranke koje žele unitarizam, ali praksa kaže da to jednostavno nije tačno. Nešto ih je natjeralo da se pobune.
Politička matematika
A natjerao ih je strah od pojedinih odredbi. Po strani ćemo ostaviti već naglašenu priču o problematičnosti ideje da se uvede cenzus od 3 posto koji je potreban da bi određeni narod davao delegate za Dom naroda FBiH iz pojedinog kantona. Matematika i posljednji popis kažu da postoje kantoni koji po tome ne bi davali nijednog delegata. Dakle ljudi bi ih birali na izborima u kantonalne skupštine, ali interesi tih naroda ne bi bilo zastupljeni u gornjem domu Parlamenta FBiH.
Dolazimo do prijedloga kojim se povećava broj potrebnih delegata u Domu naroda FBiH za izbor vlasti u FBiH. Schmidt računa da će podizanjem praga sa 6 na 8 potrebnih delegata u svakom klubu naroda te uvođenjem drugog kruga glasanja u kojem je potrebno 5 delegata ukoliko se u prvom ne obezbijedi 8 ruku, te u konačnici i trećeg kruga u kojem su potrebna samo dva, natjerati HDZ da ne može blokirati formiranje vlade. A s obzirom da je ta blokada do sada bila jedan od ključnih problema u FBiH na prvu djeluje kao rješenje.
Međutim, po ovoj formuli Predstavnički dom Parlamenta FBiH u kojem sjedi 98 zastupnika za formiranje vlasti faktički postaje nebitan. Važno je ko ima moć da obezbijedi osam delegata u svom klubu j Domu naroda.
Neminovno je da stranka koja osvoji broj glasova popit HDZ-a bude sudionik u vlasti, do sada su uglavnom bili, izuzev mandata 2010. ali je tada HDZ odbio vlast, a mogli su biti. Međutim, matematika kaže da će HDZ uvijek i jedini, s obzirom da gotovo i nemaju opoziciju u kantonima gdje vladaju, već u prvom krugu obezbijediti 8 delegata koji će nominirati predsjednika ili potpredsjednika FBiH, a koji kasnije imenuju Vladu FBiH.
Nemoguća misija
Stranke sa sjedištem u Sarajevu do sada nisu mogle obezbijediti ni 6 delegata, koliki je trenutni prag po važećem izbornom zakonu, a podizanjem na 8, to postaje nemoguća misija.
Drugim riječima, nikada se neće ni doći u situaciju da se ide u drugi krug kada je potrebno 5 delegata u klubu Hrvata jer će HDZ uvijek u prvom krugu imati 8 ruku i presložit će predsjednika/potpredsjednika FBiH. A drugi ili eventualno treći krug se održavaju samo za klubove naroda koji u prvom ne mognu doseći 8 delegata.
Postavlja se pitanje zašto je HDZ blokirao formiranje vlade FBiH prethodne četiri godine. Jedini argument je da bi dobili ovaj mehanizam. Sada više neće ni biti potrebe za blokadama.
Šta bi bio kompromis
A da bi igra bila fer kod ovog pitanja, Schmidt je mogao zadržati opciju od 6 neophodnih delegata za nominaciju rukovodstva FBiH, što je opet HDZ prvi dostizao te uvesti opciju da ukoliko se u prvom krugu ne izabere (neko se odluči za blokade) onda nakon mjesec dana uze opcija od 5 potrebnih delegata i treći krug od 4 potrebna delegata.
U takvom scenariju HDZ bi opet prvi imao šansu za vlast, s tim što bi ostala barem teoretska šansa da nekad neka druga stranka skupi 6 hrvatskih delegata. Ovako je spuštena rampa prije svega građanskim strankama.
Državni nivo
Iako je fokus na Federaciji, u drugom planu ostaje da bi nametanje ovih izmjena izbornog zakona to imalo i implikacije na državni Dom naroda. S obzirom da federalni Dom naroda bira delegate za državni Dom naroda, ove izmjene bi značile da bi HDZ vjerovatno imao svih pet delegata i na državnom nivou te da ne bi bilo šanse da neko drugi izabere naprimjer dvojicu hrvatskih delegata koji nisu iz HDZ-a.
A ako se zna kako funkcioniše državni parlament i usvajanje zakona, to bi značilo da HDZ ima potpunu kontrolu i nad svim zakonima u državnom parlamentu.
Odnos prema Komšiću?
Još jedno pitanje koje se nameće jeste da li će se nakon eventualnog nametanja izmjena izbornog zakona promijeniti odnos HDZ-a BiH i Hrvatske prema Željku Komšiću. Poznavajući dosadašnje zahtjeve i politiku to je teško očekivati.
HDZ će i dalje insistirati na priči da je on nelegitiman i ta kampanja će se nastaviti. S druge strane Komšić će također nastaviti s retorikom da je država izdata, a SDA i DF će tražiti način da zaobiđu HDZ gdje god mognu. Onda se postavlja pitanje kako će to zamišljene izmjene izbornog zakona stabilizirati situaciju. Sve naprijed navedeno ukazuje da bi to samo dodatno moglo rasplamsati političku krizu.
