“Miljenko Jergović je vrstan pisac, uživala sam čitajući njegova djela. Jasmila Žbanić je vrhunska rediteljica, donijela nam je Zlatnog medvjeda, posljednja serija koju je priredila izvrsna je. Ipak, postoje ljudi koji kada odlučiš u njima da potražiš i ljudskost, ne nađeš je i to je istinsko razočarenje. Iako to možda ovdje i nije slučaj, historija nam je pokazala da je vrsnih umjetnika a loših ljudi, bilo puno. Zato treba biti oprezan. U istom danu o mom imenu i radu su se očitovali i Jergović i Žbanić – neutemeljeno, uz mnogo uvreda”, navela je Karić.
Potom je dodala:
“Miljenko iz Zagreba, a Jasmila iz Berlina. Daleko od našeg Sarajeva, naše države i dešavanja. Jezikom mržnje, kilometrima udaljenog od onoga kako se od njih očekuje da komuniciraju. Oboje iz ličnih interesa ili nezadovoljstva određenim odnosom prema njima. Jergović me optužio da sam “nacionalistička gradonačelnica” jer nisam dozvolila da se krše zakoni države u kojoj sam ja, za razliku od njega odlučila da ostanem da živim. Žbanić je izabrala mene, gradonačelnicu Sarajeva, pored niza drugih nadležnih organa, da mi spočita posljednje brutalno ubistvo, zbog kojeg svi skreno žalimo”.
Karić je navela kako je riječ puno lakše napisati nego argumentovano stati iza nje.
“I neka su, nije suština u tome da komentarišem neistine koje su o meni iznijeli. Druga mi je namjera… Namjera mi je da sugerišem da pokušaju Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu doživjeti, ne samo kao inspiraciju za scenarije i priče, već da Sarajevo i Bosna i Hercegovina postanu scenario i priča koju će naučiti živjeti svakodnevno. Jer riječ je puno lakše napisati nego argumentovano stati iza nje i odgovarati za nju.”
