Zakonske norme u okviru Prijedloga zakona o „stranim agentima“, koji je Vlada RS , kako se pretpostavlja, utvrdila zadnji dan predviđenog roka, i to na telefonskoj sjednici, toliko su uopštene da organima vlasti daju mogućnost da svako djelovanje NVO koja idu u korist građana – zabrane.
Ako je i bilo dvojbi da će Vlada bh. entiteta Republika Srpska pod pritiskom široke javnosti u BiH i međunarodnih organizacija odustati od utvrđivanja Prijedloga zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija (tzv zakon o „stranim agentima“), on će se ipak vrlo brzo naći pred Narodnom skupštinom.
Iako se mediji inače redovno ili putem saopštenja ili na press konferencijama informišu o svim aktivnostima Vlade, pogotovo kada su u pitanju pripreme zakona, ovaj put to je izostalo. Pa se tek nakon insistiranja novinara kratko pojasnilo da je ovaj zakon usvojen na telefonskoj sjednici, te da će javnost o tome biti informisana „kada zapisnik sa te sjednice bude usvojen“.
Dakle, kada je prijedlog utvrđen – i dalje se ne zna.
NAJVEĆI „STRANI AGENTI“ – INSTITUCIJE RS
U formi nacrta ovaj zakon usvojen je u entitetskom parlamentu 28. septembra 2023. Ukoliko u odnosu na sadržaj nacrta zakona ne bude izmjena, sve organizacije civilnog društva koje su registrovane u RS-u, a koje se dijelom ili u cijelosti finansiraju iz stranih izvora, bit će označene kao “agenti stranog utjecaja”.
Zakonodavac ne pojašnjava šta je „agent stranog uticaja“, te na temelju kojih kriterija će ministarstvo pravde to procjenjivati, čime se otvara prostor za brojne manipulacije.
Ukoliko je izvor finansiranja donator van BiH ključni kriterij, onda se postavlja pitanje koristi li vlast dvostruke standarde. Preciznije, kako je moguće da lokalne zajednice, entitetske javne institucije, javna preduzeća… koriste međunarodne grantove, a da pri tom nisu „strani agenti“.
Svetlana Cenić, ekonomistica i bivša ministrica finansija RS, kaže da se tek može pretpostaviti da će Ministarstvo pravde donijeti podzakonske akte i njima utvrditi šta se pod „agentom stranog utjecaja“ podrazumijeva. Ona podsjeća, referirajući se na brojne grantove koje svi nivoi vlasti RS-a primaju ili su primali, “da su upravo oni najveći strani agenti“.
Ništa manje sporne nisu bile ni izjave zvaničnika RS da se zakon donosi „kako bi se utrdilo da li organizacije posluju u skladu sa zakonskim propisima RS“.
Premijer Radovan Višković uporno je ponavljao kako cilj zakona nije ograničiti aktivnosti civilnog društva, nego „uvesti red u njihov rad“. Vlast stoga u kontinuitetu u javnosti plasira tezu da NVO, koje se finansiraju stranim donacijama, posluju netransparentno, odnosno ne polažu računa o načinu prijema i utroška doniranog novca.
Na ovu tezu neminovno je postaviti pitanje kako je moguće da, prije svega premijer, nema elementarno znanje o poslovanju nevladinog sektora? Ili, ako ne zna, zašto se o tome nije, prije istupa u javnosti, konsultovao ministricu finansija Zoru Vidović? Ili i resorna ministrica nema saznanja da banke provjeravaju svaki ugovor o uplaćenom grantu NVO-u, da se cjelokupan promet novcaevidentira u Poreskoj upravi RS, da su NVO dužne predavati završne račune o svom poslovanju APIF-u koji ih kontroliše.
„Većina ozbiljnih organizacija na svojim stranicama bez ikakvih problema postavlja svoje finansijske izvještaje. Ali ono što vlast zanima odakle pare, koliko para, koji su grantovi da bi na osnovu toga mogla da vrši pritisak na nevladine organizacije. Jer opoziciju su rasturili, ostalo je još nešto glasova u nevladinom sektoru i sad je red da se i to zgazi. I to samo pokazuje da su plašljivci. I kao što neće integritet izbornog procesa, tako neće i nevladin sektor, koji im u toj njihovoj idili smeta“, navodi Cenićna Valter.
Na činjenicu da bi finansijsko poslovanje NVO trebalo da kontroliše ministarstvo pravde naša sugovornica ističe da to „miriše na autokratski režim“.
KO SE BOJI VUKA JOŠ, TRI ZA GROŠ
Prema mišljenju Cenić, obrazloženje zašto „SNSD guši sa svojim satelitima nevladin sektor“ (nakon medija), valja gledati u namjeri vlasti da se građanima ulazi u kuće i da stanovnike RS tretira kao svoje vlasništvo odlučujući ko je, a ko nije podoban“.
Odvjetnica i građanska aktivistica Jovana Kisin Zagajac izražava nezadovljstvo što su građani nemoćni da utječu na zakonodavni proces
„Vlast je svojim cjelokupnim radom na ovom zakonu jasno poručila da ne želi da na bilo koji način učestvujemo u zakonodavnom procesu. Uostalom, sam tekst zakona piše upravo to – da nam se zabranjuje da učestvujemo u bilo kakvom zakonodavnom procesu i bilo kakvoj javnoj raspravi. Tako da je poruka vlasti usvajanjem nacrta, a sada i prijedloga zakona, vrlo jasna. Način na koji je to urađeno je krajnje perfidan, potpuno netransparentan i time je vlast, ponavljam, poslala jasnu poruku koliko uvažava stav i mišljenje nevladinog sektora u ovom entitetu“, ističe Kisin Zagajac u izjavi za Valter.
Na pitanje šta dalje, kaže da ne zna u kojem će se pravcu stvari dalje razvijati.
Naime, važno je podsjetiti da je Narodna skupština RS u cilju uskraćivanja javne riječi građanima, ali prije svega nezavisnim medijima, prošle godine usvojila izmjene Krivičnog zakonika RS kojim je kriminalizovana kleveta. Apelacija iza koje stoji i Kisin Zagajac, upućena Ustavnom sudu RS za ocjenu ustavnosti spornih izmjena, je odbačena. Slijedom toga, a ima li se u vidu da se sudije Ustavnog suda RS imenuju i biraju pod političkim patronatom, malo je vjerovatno da će drugačiji stav imati i bude li upućena apelacija i za Zakon o „stranim agentima“.
Nevladinim organizacijama, koje dobiju oznaku agenata stranog uticaja, onemogućava se, kako stoji u nacrtu zakona, „političko djelovanje koje podrazumijeva učešće u predizbornoj kampanji političkih stranaka i kandidata, prikupljanje sredstava za političke stranke i kandidate, finansiranje kandidata, odnosno političkih stranaka i sprovođenje političke aktivnosti radi formiranja javnog mnijenja radi postizanja političkih ciljeva“.
Političkom aktivnosti označava se i svaka aktivnost prema organima, institucijama ili izabranim predstavnicima Republike Srpske ili predstavnicima RS u institucijama Bosne i Hercegovine u smislu formulisanja, usvajanja ili izmjene propisa i politike Republike Srpske, ili u smislu političkog i javnog interesa.
Naime, zakonske norme toliko su uopštene da organima vlasti daju mogućnost da svako djelovanje NVO u cilju izmjena zakona koja idu u korist građana – zabrane. Iako pri tom definicije političkog djelovanja, političkih aktivnosti, političkog utjecaja, nadzor nad aktivnostima koje provode, direktno zadire u ustavom garantovana prava i slobode udruživanja i djelovanja.
JEDNO OD RJEŠENJA PROMJENA SJEDIŠTA
Slijedom ovih zakonskih odredbi spektar djelovanja NVO, ukoliko nije došlo do nekih izmjena u tekstu prijedloga zakona, bit će toliko sužen da će im ostati mogućnost da se bave temama sportskog ribolova, horskog pjevanja ili humanitarnog rada. I da neće biti dužne da se samodeklarišu kao agenti stranog utjecaja pod uvjetom da ne primaju strane donacije.
A kako je sasvim izvjesno da njihov rad neće podržati ni lokalne, entitetske ili državna vlast, ostaje im jedino da stave ključ u bravu. Pri tom, evidentno je, vlast ne zanima ni šta će biti s ljudima zaposlenim u tim organizacijama, kao ni sa onim koji s njima surađuju na projektima. Valja istaknuti da su osnivači najvećeg broja nezavisnih medija, prije svega portala, organizacije civilnog društva, a što bi dodatno moglo dovesti i do njihovog gašenja.
Mada NVO redovno izmiruju svoje obaveze u skladu sa zakonom, pa na taj način daju nemali doprinos budžetu RS, jasno je da je vlasti primaran cilj ugušiti svako djelovanje za koje krajnje paušalno procijene da nije u njenom interesu.
Ukoliko ne dođe do izmjena nacrta, ovaj zakon trebao bi se odnositi samo na NVO osnovan na nivou RS. U tom slučaju, naglašava Cenić, organizacije osnovane na nivou BiH ne bi njime bile obuhvaćene.
Samo što, ima li se u vidu kako vlast RS-a i podjelu nadležnosti države i entiteta tumači kako joj i kada odgovara, nikoga ne bi začudilo da progonom ne budu obuhvaćene sve NVO koje imaju sjedišta ili urede u RS-u.
Jedan od načina da se to spriječi je i promjena sjedišta organizacije. Pa Cenić podsjeća da su za tim posegnule brojne kompanije koje su svoja sjedišta iz RS prebacila u Federaciju BiH zbog manjih poreskih obaveza i lakšeg načina poslovanja.
Zakonom se ne obuhvaćaju provladine NVO, pa će tako i Boračka organizacija, kao i druga udruženja proistekla iz minulog rata, te osvjedočene srpske patriote poput Srbske časti, Baštionika, Noćnih vukova, Ravnogorskog pokreta, novcima svih poreskih obveznika RS i te kako nastaviti da politički djeluju. Ali kako su iste dodatna glasačka mašinerija vlasti, onda se u njihovo djelovanje vlast i nema nakanu miješati, niti vršiti bilo kakve kontrole finansijskog poslovanja.
Na Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada organizacija civilnog društva je upućen, kako smo već naveli, niz kritika jer je restriktivan prema civilnom sektoru i suprotan napredovanju BiH ka Evropskoj uniji. Specijalni izvjestioci UN-a ocijenili su da bi, ukoliko prođe daljne procedure, ovaj zakon nametnuo nepotrebna ograničenja u suprotnosti s međunarodnim standardima ljudskih prava, posebno u pogledu prava na slobodu izražavanja i udruživanja, prava na učešće u javnim poslovima i punog pristupa ekonomskim i socijalnim pravima za pojedince koji rade u nevladinom sektoru.
Ali kako režim u RS i civilno društvo koje ne drži pod svojom kontrolom smatra dijelom „urote kolektivnog Zapada“, teško da će se na sva upozorenja međunarodnih zvaničnika obazirati. Time entitet Republika Srpska ulazi u diktaturu pokrivenu tek tankom folijom fasadne demokratije.
