„Previše smo otuđeni. Samo smo deklarativno vjernici, samo se tako izražavamo, ne praktikujemo vjeru, jer u svakoj vjeri osnova je zajedništvo. Bez zajednice dolazimo do otuđenja, zato što nismo istinski religiozni, već zato što je to danas popularno. Kad se vratimo zajednici, kada nam komšija bude važan, onda ćemo se vratiti i vjeri i Bogu i onda će biti mir svuda“, kazao je Kojić za “Direkt”.
Kako kaže Kojić ima nada za sabornost među Srbima, ali i suživota sa Bošnjacima i Hrvatima u gradu na Neretvi.
„Mnogo nam znači Vaskrs, a naročito vjernicima u dolini Neretve koji su preživjeli stradanjima i vratili se na rodna ognjišta, počeli novi život,što je i simbolika praznika, a ove godine smo se posebno pripremali za praznik, jer je prvi put od rušenja Saborne crkve služena vaskršnja liturgija. To je buđenje jedne nove nade za mogućim životom u Hercegovini“, rekao je Kojić.
Prema njegovim riječima, ljudi koji imaju namjeru da se vrate u Mostar često kao argument ponude kako će se vratiti kada kao institucija nisu uspjeli da obnove crkvu. Sveštenik uvjera da će se i to promijeniti.
„Kroz obnovu Saborne crkve možemo da pričamo o nadi, jer naši donatori nisu bili samo pravoslavci, jer imamo više do 2.000 pojedinačnih donatora u kojima ima, po svojoj vjeroispovjest,i i muslimana i rimokatolika koji su se ugradili u obnovu crkve. Kada pričate u Mostaru sa bilo kojim čovjekom, ma koje vjere i nacije bio, on će vam reći da je Saborna crkva pored Starog mosta simbol grada “, dodao je Kojić.
Pohlepa
Duško Kojić naglašava da iako postimo, iako smo stalno u crkvi, ali ako je uz to prisutna i pohlepa sve to poništavamo.
„Ako smo u crkvi, ali ne živimo crkvu i ne ispunjavamo Hristove riječi da ljubimo jedni druge kao sami sebe, nije dobro. Kada to promijenimo više neće biti sebičnosti, gramzivosti i pohlepe, nego će svaki čovjek biti važan“, rekao je Kojić.
