Ovo je treći put da bošnjačka „duboka država“ minira američke projekte za spas države: „Aprilski paket“, protjerivanje medijatora pregovora o Izbronom zakonu Matthewa Palmera i rušenje Osmorke
Mnogi su potcjenili izjavu Sebije Seke Izetbegović kada je poručila medijima koji su najavljivali njenu smjenu sa mjesta dirketorice KSCU:“ Ja ne idem nikuda!“ Tako samouvjerena izjava svakako je porizišla iz saznanja da će Vladu Federacije fomirati, ili bar još dugo kontrolirati SDA. Pored toga treba imati u vidu da je izjava data u vrijeme kad je Osmorka već bila potpisala koalicione sporazume sa HDZ-o i SNSD-om, te na osnovu toga izabrana Borjanu Krišto za premijerku Vijeća ministara BiH, što dodatno osnažuje njen gard i samouvjernost da nju niko neće smjeniti.
„LUTAK PROSTITUTAK“ ODABRAO PRAVI TRENUTAK
Šta drugo reči nego da Žena zna i da jeinformirana. Ko je snabdjeva sa informacijama nije teško pogoditi. Ali da je baš znala da će Semir Efendić i Nermin Ogrešević „zabiti nož u leđa“ Osmorki ne bi se samo pouzdavala u izjave svoga muža Bakira Izetbegova koji je prognozirao da će se Osmorka raspasti, već bi se informirala od nekoga sa većim garancijamai utjecajem bar na Efendića. Posebno što su u startu preidzborne kampanje Efendić i Ogrešević bili osumnjičeni kao režimski uljezi, u spinovanoj novinarskoj frazi su predstvaljani kao „trojanski konji“ SDA. Ogrešević je to rezolutno demantirao, ali je bilo vidljivo da vodi kampanju „na ivici noža“ što zbog nedostatka samopuzdanja što zbog kalkulacija. Tek kad su mu „roknuli dvije“ šaljući SIPA-u u kabinet Ibrahima Hadžibajrića, a potom i u kabinet premijera Mustafe Ruždića, Ogrešević je shvatio „koliko je sati“ i da će se morati prikloniti SDA-u.
Efnedić je pravi „lutak prostitutak“ i na toj strategiji je ostvArio sve u svojoj političkoj karijeri. Bolesno ambiciozan i to ga je koštalo konfrontacije sa Izetbegovićima. Pošto je imao veoma jaku političku poleđinu koju mu je omogučio Hasan Čengić, a to je da se povezao sa Bilalom Erdoganom, sinom turskog predsjednika Recepa Tayipa Erdogana, uspio je se „održati na nogama“ nakon sukoba sa Izetbegovićem. Taman koliko je prijateljstvo oca Erdoagana i Izetbegovića, toliko je prijateljstvo sina Erdogana i Efendića.
Po istoj relaciji preporučen je Harisu Silajdžiću da mu preda svoju zamrlu Stranku za BiH. Pošto mu ne manjka novca, jer se kao načelnik najmoćnije sarajevske Općine proveo dva mandata, lahko je isfinansirao kampanju.Čak se špekulira da je turska nevladina organizacija TIKA finasirala izborne kampanje trimastrankama u Sarajevu: SDA-u, DF-u i S za BiH.
SILAJDŽIĆEV RUKOPIS
Efendić je bio najbliži Željki Komšiću, Silajdžićevoj politčkoj repliki, pa je čak bio potpisao predizbornu koaliciju sa njegovim DF-om. Tad su mu procjene bile da će pobjednice u Sarajevskom kantonu biti SDA, DF i S za BiH te da će on biti premijer Vlade KSA. Kako su mu procjene bile krive odlučio se pridružiti Osmorki da bi utažio ambicije u Vladi Federacije. Pošto je Komšić bio sporan za koaliciju sa HDZ-om, njegov DF je zamjenio sa NESS-om koji gorljivo želi imati kontrolu na ministarstvom za gradnju autoputova.
Uz sve to, kako je ustvrdio Komšić, američki ambasador Michael Murphy je izvršio pritisak na Efendića da se prikloni Osmorki. Ta Komšićeva izjava je targetirala američkog ambasadora Murphya kao egzekutora da SDA mora otići u opoziciju, pa je „duboka država“ odgovorila svom žestinom preko medija lamentirajući nad izdajom države od strane Osmorke.
Prije dolaska ambasadora Murphiya u Sarajevo propali su pregovori o izmjenama Izbornog zakona koje je organizirala Američka ambasadau Sarajevu. Glavni medijator Matthew Palmer je također targetiran kao osimnjičenik, te je bio izložen salvama brutalnih medijskih napada „dobuke države“ kao prosrpski igrač. Harangom na Palmera rukovodio je osobno Komšić.
Ako se ima u vidu da su Amerikanci u svojim nastojanjima da dograde Daytonski sporazum, već vodili slične pregovore koji su bili rezultirali tzv. Apriskim paketom, te da su bošnjački lideri pod vođstvom Harisa Silajdžića to srušili tako što je vrbovao dvojicu SDA-ovih poslanika (Mehmed Žilić i Sead Avdić), rušenjem Osmorke i anatemiziranje njihovih diplomata mogla bi biti „kap“ koja će se preliti u „čaš žuči“ da definitivno dignu ruke od BiH. Tim prije što znaju da su mnoge evrospke zemlje davno digle ruke od BiH i da bi pristale na bilo kakva rješenja. Amerikanci su bukvalo posljednji Mohikanci sa zapada kojima je stalo do cjelovite države BiH. A pošto se u oba scenarija, preko Komšića i Efendića, jasno vidi „rukopis“ Harisa Silajdžića, rušitelja Aprilskog paketa, ovo bi moglo izazvati srdžbu kod njih.Tek sad ćemo vidjeti kome je sve ovo trebalo i za koga su radili i rade bošnjački „trojanski konji, ili magarci“, svjedno!
(TBT, Tim za analitiku)
