Afganistan je bio u središtu pozornosti diljem svijeta zbog slučaja Abdul Rahmana, koji je bivši musliman postao kršćanin i suočavao se s suđenjem zbog apostazije u Kabulu. Ovaj slučaj pažljivo se promatrao zbog potencijalnog dubokog utjecaja na tumačenje islamskog prava u suvremenom svijetu.
Ako se obećanje afganistanskog predsjednika Hamida Karzaija kanadskom premijeru Stephenu Harperu ispuni, a Rahman bude oslobođen, to će predstavljati još jedan udarac ekstremistima koji pokušavaju koristiti islam kako bi promovirali podjele i netoleranciju.
Odluka o oslobađanju Rahmana mogla bi ohrabriti umjerene muslimane u njihovoj viziji islama kao snage za ljudska prava i mir.
Pitanje apostazije, kada se musliman obrati drugoj religiji, jedno je od najosjetljivijih područja islamskog prava. U islamu nema jednog autoriteta, a četiri glavne škole islamske misli razlikuju se u temeljnim vjerskim pitanjima. Stoga je muslimanima ostavljeno da odluče koju od brojnih interpretacija prihvatiti o pitanjima poput pobačaja, poligamije, razvoda, homoseksualnosti – i, vjerojatno najvažnije od svega, apostazije.
“Islamski učenjaci se slažu da islam poštuje kršćane i Židove kao “ljude Knjige”, koji dijele zajedničko naslijeđe s islamom. I slažu se da islam ne podržava prisilnu konverziju ili vjersko uvjerenje. Da bi podržali ovaj pogled, muslimanski učenjaci često citiraju Kur'an (Al-Bakara, 2:256): “Nema prisile u vjeri.”
Međutim, ključni muslimanski pravnici tijekom povijesti složili su se oko jedne točke: apostazija – okretanje s islama da bi se prihvatila judaizam, kršćanstvo ili bilo koja druga religija – jedan je od najgorih zločina u islamu. Smatraju ga izdajom muslimanske zajednice i Boga.
Kur'an nije eksplicitan u vezi s ovim pitanjem. I mnogi muslimanski učenjaci tvrde da kazna za apostate i hulitelje ne treba biti izvršena na zemlji, već od strane Boga.
Neki islamski učenjaci podržavaju blaže interpretacije apostazije. Ibrahim Syed, predsjednik Međunarodne zaklade za islamska istraživanja, vjeruje da apostazija zaslužuje kaznu, ali ne nužno smrtnu. On citira prošle islamske učenjake koji tvrde da apostazija nije zločin koji zaslužuje smrtnu kaznu.
U afganistanskom slučaju, moguće oslobađanje Abdul Rahmana može potaknuti raspravu unutar islamskih krugova o pitanju apostazije i pravu na slobodu vjeroispovijesti.
