Prijetnje državnom tužiocu Dubravku Čampari su samo značajna opomena truhlom pravosudnom sistemu, ali i signal dokle su se doveli svojim bježanjem od odgovornosti i žmirenjem na korupciju.
Nije potrebno tražiti krivca, svi znaju gdje je glavni krivac, a taj krivac uopšte nije u pravosuđu, već u Obavještajnoj službi. Nisu se štedili resursi Agencije posljednjih godina da se što više nosilaca pravosudnih funkcija stavi pod kontrolu. I zato danas kad imamo najmoderniji zatvor izvrađen EU novcem, najokorjeli kriminalci bez problema dobiju mobilni telefon da mogu iz zatvora koordinirati ubojstvo postupajućeg tužioca.
Da je normalna država taj direktor zatvora egzotičnog nadimka Picek, inače se zove Siniša Perković, ako to ikoga interesuje, već bi podnio ostavku, ali bi i bio u prostorijama Tužilastva BiH da objasni kako je to moguće. Zašto je zapustio stražare? Ko sa njegovim stražarima šuruje? Ali nema kad od namještanja tendera sa političarima i njihovim vojnicima.
Javnost je svoje rekla na izborima. Politike koje su bile vezane za kokain nisu poželjne i sad je samo pitanje može li prljavi novac zakrpiti tamo gdje nisu brojači u općinskim izbornim tijelima, i da li će se i Bošnjaci uskoro moći pohvaliti svojim papcima kao onomad Željka Cvijanović u RS. Tu bi nam kao državi bio i kraj, vjerovatno.
