Primarna uloga prvog svjetskog sustava za satelitsku navigaciju bila je osigurati točno određivanje lokacija za američke podmornice s nuklearnim raketama tipa Polaris. Te su podmornice mogle gađati SSSR termonuklearnim bojnim glavama i to iz zaronjenog položaja.
Dana 13. aprila 1960. godine prvi je put u povijesti uspješno lansiran jedan navigacijski satelit. Bio je to početak doba satelitske navigacije, koje danas doživljava procvat putem GPS-a. Prvi navigacijski satelit pripadao je sustavu Transit, financiranom od Američke ratne mornarice. Naime, primarna uloga tog sustava bila je zapravo osigurati točnu navigaciju za američke podmornice s nuklearnim raketama tipa Polaris. Te su podmornice mogle gađati SSSR termonuklearnim bojnim glavama i to iz zaronjenog položaja.
Ideja za satelitsku navigaciju je nastala još u doba lansiranja sovjetskog Sputnika – prvog satelita u povijesti uopće. Naime, dvojica američkih znanstvenika dosjetila su se da bi se pomoću satelita koji se brzo kreće u orbiti moglo izračunavati koordinate tijela na površini Zemlje. Stvar nije potpuno trivijalna, jer za takve izračune treba poznavati parametre orbite satelita, te zatim izračunati položaj pomoću tzv. Dopplerovog efekta (riječ je o promjeni frekvencija valova koje se javlja kad se odašiljač kreće kroz prostor).
