Gospodine Pobriću, osnovan je novi politički projekt “Crvene linije” na čijem ste čelu. U našoj zemlji prva, gotovo pa refleksna reakcija dijela javnosti je bila – da li je bila potrebna još jedna stranka?
Prvi smo politički projekt u zadnjih 35 godina koji je prilikom svog osnivanja definisao jasne “crvene linije” preko kojih neće prelaziti u svom djelovanju, a u vezi sa ključnim temama koje ne smiju biti predmet političke trgovine. Svrha projekta je štititi te crvene linije, i spriječiti dugoročne, nepopravljive štete po našu državu i društvo.
Crvenim linijama popunjavamo evidentnu prazninu u našem političkom prostoru, jer izostanak jasno izrečenih “prihvatljivih minimuma” do sada je strankama davao širok prostor za dnevnopolitičku pragmatičnost, ali nažalost i političku trgovinu. Ta praznina je otvorila vrata za rizične političke odluke i postupke, kao i za međusobne optužbe raznih grupacija za (vele)izdaje. Bez podvučenih crvenih linija, bh. politika se svela s jedne strane na dugi niz svakodnevnih sitnih poraza koji su doveli do strateškog uzmaka i konstantne reaktivne defanzive, a sa druge strane do niskih standarda u upravljanju važnim procesima.
Što se tiče broja političkih subjekata, on je opravdan onoliko koliko te stranke imaju društveno korisnu svrhu. U skladu s tim, držimo da za “Crvenim linijama” itekako ima potrebe, zato smo se uostalom i organizovali. Svaka stranka, odnosno njeni osnivači i članovi mogu sebi postaviti to pitanje. Neke su zasigurno izgubile svoju primarnu svrhu pa bi bilo potrebno da se generalno revidiraju, ili da se ugase.
U svojim ranijim izjavama spominjali ste dominantnu politiku konflikta, te da ne želite učestvovati u “međusobnom bratoubilačkom ratu”. Na određeni način Crvene linije se pozicioniraju između postojećih političkih blokova. Hoće li Crvene linije biti novi kamen spoticanja ili povod za određeno približavanja stavova u bh. političkom bloku?
O tome sam govorio u jednom intervjuu još krajem 2022. godine, kao svojevrsno skretanje pažnje pred samo formiranje nove vlasti, a iskoristit ću priliku da citiram i ovdje: “već tri desetljeća nisu se jasno precizirale crvene linije koje se ne prelaze u procesima reformi ovog nedovršenog sistema, a nije nemoguće postići širi konsenzus oko toga. Izbjegla bi se isprazna retorika, a uspostavio jasan nadzor i mogućnost paljenja „crvenog alarma“ kad se te granice pređu.”
Nije nemoguće ako postoji politička volja, a samo će se kazati ima li je. Aktualiziranjem crvenih linija čini mi se da smo već, makar indirektno, potaknuli određena deklarisanja pojedinih stranaka oko pojedinih prioriteta, što je svakako pozitivan iskorak. Tako jasne i javno izrečene ujedinjene stavove do sada nismo mogli čuti, ili je to bila rijetkost – onda kada bismo već bili duboko u nekom problemu.
Mislite li pod tim na ujedinjene stavove stranaka oko državne imovine koje su posljednjih dana bile aktuelne? Prvo su SDA i SDP objavili zajednički stav o državnoj imovini, potom i NiP, te prethodno i SBiH u malo drukčijem okviru.
Da, između ostalog. Pitanje državne imovine je svakako crvena linija i ono je u samom vrhu liste crvenih linija koje smo zacrtali na našoj Osnivačkoj skupštini početkom februara. Do sada smo svjedočili gaženju te linije na svim nivoima, od općinskog do entitetskog, i u bosanskim i u hercegovačkim općinama i kantonima, u oba bh. entiteta, i to u različitim periodima – bez obzira ko je u tom trenutku bio aktuelna vlast. Neki upitni neustavni zakoni i odluke u gotovo istom tekstu bili su predlagani i od bivših i od aktuelnih vlasti. To je višestranački kontinuitet “ofsajda”.
Javno deklarisanje je prvi korak u zaštiti te crvene linije, ono će se morati potvrditi političkim i institucionalnim djelom. Tek tada ćemo svjedočiti stvarnom iskoraku.
Pored državne imovine, koje su to još crvene linije koje ste zacrtali u svojim osnivačkim dokumentima?
Prva crvena linija je da historijski kontinuitet državnosti i cjelovitost Bosne i Hercegovine nisu predmet političkih pregovora.
Na prvu, ova crvena linija djeluje banalno i očigledno. Međutim, svjedočili smo da su se razgovori o mogućnosti “mirnog razilaženja u BiH” otvarali i u najvišim državnim institucijama, a da su reakcije bivale zakašnjele – tek kad bi informacija procurila u javnost. Sjećamo se i različitih “non-papera” od prije pet-šest godina, i dolazaka visokih čelnika čak i iz zemalja članica EU koji su se raspitivali o takvoj mogućnosti. Vidjeli smo tada pojedinačne, isforsirane reakcije ali je apsolutno izostao ujedinjeni javni stav probosanskih stranaka da o tome nema ni pregovora ni dogovora. Dakle, očigledno se ni ova crvena linija ne podrazumijeva.
Crvene linije se također odnose i na provođenje odluka državnog Ustavnog suda BiH, jer ni to se nažalost ne podrazumijeva čemu svjedoče brojne neprovedene odluke na nižim nivoima vlasti. Crvene linije govore i o zaštiti institucionalne jednakosti građana, o jačanju sigurnosnih struktura i vanjske granice BiH, o domaćinskom odnosu prema javnom dobru i fomiranju vlasti na bazi programskih ciljeva, borbi protiv droga i bolesti ovisnosti kao prijetnji po nacionalnu sigurnost, samo da spomenem neke od njih. Ubrzo ćemo ih detaljno predstaviti jednu po jednu putem naših zvaničnih kanala.
Javnost još nije imala priliku upoznati kadrovsku strukuru Crvenih linija, vrlo malo informacija izašlo je u javnost. Ko su ljudi u crvenim linijama?
Smatrali smo da je bilo preuranjeno u samom začetku osnivanja govoriti o svim detaljima. Potvrdili smo neke osnovne informacije medijima isključivo da bi se izbjegle dezinformacije. U prethodnom periodu o nama su puno više pričali drugi politički akteri.
Mi smo u protekla dva mjeseca naporno radili i javnost ćemo postepeno upoznavati i sa stranačkom strukturom i politikom koju zagovaramo. Među osnivačima su općinski i gradski vijećnici sa kojima sam zajedno napustio, ili su ranije napustili prethodni politički projekat, iz Kantona Sarajevo i Tuzlanskog kantona, zatim i neki bivši vijećnici iz prethodnih mandata, potom novi ljudi koji do sada nisu bili politički aktivni ili su bili u sjeni a imaju ostvarene izuzetne rezultate u oblastima u kojima rade. Veći dio dolazi iz mlađe kategorije stanovništva, ali imamo i iskusnijih kolega, tu su i bivši sindikalisti, društveni aktivisti itd.
Pored funkcije Predsjednika, izabran je i prvi sastav Nacionalnog odbora Organizacije, to je osnovna struktura da bi Organizacija mogla normalno funkcionisati. Obavili smo dosta razgovora sa ljudima i grupama zainteresovanim za našu ideju i principe, pa je već izvjesno da ćemo svoju strukuturu uskoro širiti.
Dakle, mogu se očekivati nova pristupanja Crvenim linijama. Hoće li biti “zvučnijih” imena u tom procesu pojačavanja stranačke strukture?
Neki su dogovori ušli u završnu fazu i uskoro ćemo o tome obavijestiti javnost. Naša vrata su otvorena svima kojima odgovara timski rad za društveno, zajedničko dobro, na bazi crvenih linija. Već smo započeli i formiranje prvih savjeta i klubova koji će rukovodećim tijelima davati kvalifikovana mišljenja o najznačajnijim pitanjima. Nastojimo na vlastitom primjeru vraćati demokratiju i postizanje šireg konsenzusa oko važnih tema.
Na samoj Osnivačkoj skupštini rekli smo da ćemo u skladu sa širenjem organizacije kreirati i raspored u strukturi, da oni za koje zajednički procijenimo da imaju najviše znanja, iskustva i sposobnosti da mogu najbolje iznijeti određene procese preuzmu i odgovornost za njihovo vođenje.
S obzirom na evidentnu letargiju u većem dijelu našeg društva, šta je razlog za optimizam koji se može primijetiti iz Vaših odgovora, ako ni dosadašnji projekti, a u nekima ste i sami učestvovali, nisu dali željeni rezultat?
Na politiku ne gledamo uopšteno, ne sudimo joj “đuture”. U određenim segmentima društva, u proteklim godinama u dobroj mjeri su postignuti određeni rezultati i napravljeni su vidni iskoraci. I sami smo dali direktan doprinos u brojnim procesima koji su doveli do tih iskoraka, od oblasti sigurnosti, institucionalne brige o mladima, demografskoj politici, razvoju male privrede i preduzetništva itd.
O tome sam govorio i ranije, nepovjerenje je rezultat društvene traume usljed predugog iščekivanja uređene države, čemu su doprinosila populistički motivisana nerealna i samim tim neispunjena obećanja.
U jednom periodu u Kantonu Sarajevo imali smo programsku vlast, i taj je program davao rezultat. Poslije se, postepeno, počelo odstupati od takvog koncepta. Programska vlast ne ostavlja puno prostora za dnevno-politički pragmatizam u “potjeri” za glasovima među svojom političkom bazom. Zato smo i propisali u crvenim linijama i obnašanje vlasti isključivo na programskim ciljevima. Čim odstupite od programske saradnje, ona postaje matematička, svodi se na funkcije i eventualno pojedinačne projekte koji nisu i ne mogu biti sistemska rješenja.
Umjesto obećanja nudimo kontinuitet vrijednosti koje zagovaraju naši članovi i rezultate koje su do sada ostvarili kroz ono što su radili. Obnavljat ćemo povjerenje, graditi ga “ciglu po ciglu”. Nas to motiviše.
(Intervju priredio PR tim Crvenih linija)
